S razvojem znanstvenih istraživanja i napredovanjem proizvodnje tehnologije, kvantitativna analiza vlage navedena je kao jedna od osnovnih stavki fizičke i kemijske analize različitih tvari, kao važan pokazatelj kvalitete različitih tvari.
Više od stotinu godina predložili smo razne metode određivanja vlage i razvili veliki broj instrumenata za određivanje vlage na temelju svojstava različitih uzoraka koje je potrebno mjeriti za vlagu, što zadovoljava naše potrebe za kvantitativnom analizom vlage, ali također uzrokuje neku zabunu za neke od nas: "s tim bi odabranim analizama vlaga, jednoga"
U nastavku ćemo napraviti jednostavnu komparativnu analizu nekoliko najčešće korištenih metoda određivanja vlage (metoda sušenja, metoda destilacije, metoda DEW Point, Karl Fischer metoda).
1. Način sušenja: Uglavnom se koristi za određivanje vlage u čvrstim uzorcima, a uzorak gubi vlagu zagrijavanjem. Ova se metoda često koristi za određivanje većine čvrstih uzoraka (velike uzorke treba srušiti), a operacija je relativno jednostavna; Ali treba ispuniti sljedeće uvjete: ① Voda je jedina nestabilna tvar; ② Ne sadrži vezanu vodu; ③ Kemijske promjene uzrokovane zagrijavanjem drugih komponenti u uzorku mogu se zanemariti; Nedostatak je u tome što je točnost niska i nije prikladna za mjerenje tekućine, plinova i uzoraka koji sadrže hlapljive tvari. Naša tvrtka (Zibo Zifen Instrument Co., Ltd.) S ZFSF-60, ZFSF20A i ostali mjerači vlage koriste metodu sušenja.
2. Metoda destilacije: Stavite vodu - netopljivo organsko otapalo i uzorak u uređaj za mjerenje vlage za destilaciju i zagrijte da biste odvojili vodu u uzorku. Sadržaj vode može se izračunati iz količine destilirane vode. Ova metoda ima jednostavnu opremu i nisku cijenu, ali ima sljedeće nedostatke: ① Voda i organska otapala skloni su emulgiranju; ② Voda u uzorku uopće ne može ispariti; ③ Voda se ponekad pridržava zida kondenzatorske cijevi, uzrokujući pogreške u čitanju; ④ Pored vode, ima i puno isparljivih tvari. Stoga je točnost niska, pogreška je velika, a vrijeme mjerenja je vrlo dugo. Prikladan je za uzorke s niskim zahtjevima za točnost sadržaja vlage i nisku frekvenciju mjerenja.
3. Metoda rose: Metoda rosišta je lako raditi, instrument nije kompliciran, a izmjereni rezultati su općenito zadovoljavajući. Često se koristi za mjerenje vlage u tragovima u trajnim plinovima. Međutim, ova metoda ima više smetnji. Neki će se plinovi lako hladiti kondenzirat će se prije vodene pare, posebno kada je koncentracija visoka, što uzrokuje smetnje.
4. Metoda Karl Fischer: To je metoda za određivanje sadržaja vode koju je predložio Karl Fischer 1935. godine. To se može primijeniti na određivanje sadržaja vode u većini anorganskih i organskih spojeva. Nakon godina poboljšanja, mjerač vlage Karl Fischer podijeljen je u dvije vrste: Metoda titracije Karl Fischer i Karl Fischer Coulometric metoda. Među njima se metoda titracije Karl Fischer metoda vlage uglavnom koristi za određivanje uzoraka s visokim sadržajem vode, ali učinak detekcije nije idealan za uzorke s niskim sadržajem vode, a operacija je relativno komplicirana. Karl Fischer kulometrijska metoda mjerača vlage primjenjiva je na uzorke s bilo kojim sadržajem vode, posebno dobar u određivanju uzoraka niskog sadržaja vode. Zbog svojih prednosti jednostavnog rada, točnog mjerenja, stabilnih performansi itd. Može brzo odrediti sadržaj vode u tekućinama, krutim tvarima i plinovima. Svijet ga prepoznaje kao najopsežniju i precizniju kemijsku metodu za određivanje sadržaja vode u tvarima. To je univerzalna metoda analize industrije i široko se koristi u naftnoj, kemijskoj, električnoj energiji, medicini, industriji pesticida i znanstvenim istraživačkim jedinicama fakulteta i sveučilišta.